BIBLIJSKA PORUKA DANA
6. uskrsni tjedan
Subota, 15. svibnja 2010.
Iv 16,23b-28
23U onaj me
dan nećete ništa više pitati. Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u
Oca, dat će vam u moje ime. 24Dosad niste iskali ništa u moje ime. Ištite i
primit ćete da radost vaša bude potpuna!" 25"To sam vam govorio u
poredbama. Dolazi čas kad vam više neću govoriti u poredbama, nego ću vam
otvoreno navješćivati Oca. 26U onaj dan iskat ćete u moje ime i ne velim vam da
ću ja moliti Oca za vas. 27Ta sam vas Otac ljubi jer vi ste mene ljubili i
vjerovali da sam ja od Boga izišao. 28Izišao sam od Oca i došao na svijet. Opet
ostavljam svijet i odlazim Ocu."
Tumačenje:
Fra Tomislav Pervan
JAMSTVO
USLIŠANJA NAŠIH MOLITAVA
Iv
16,23b-28
Kad
god čitamo ove Isusove govore na rastanku sa svojima u dvorani Posljednje
večere, srce nam se puni od miline riječi koje dolaze iz Isusovih usta. S jedne
strane svoje ljubi do kraja, do zamislivih granica, obujmljuje ih svojom
ljubavlju, a s druge strane osjećamo
kako je on među njima veliki usamljenik i neshvaćenik. Izlijeva pred njima
svoje srce, a oni još ništa ne shvaćaju. Pored njihovih velikih riječi i
obećanja ipak Isus vidi kako te njihove riječi i hvale nemaju svoga temelja.
Nema ništa što bi nosilo te njihove riječi, ništa što bi imalo trajnu
vrijednost. Ono što Isus čini u svijetu nema nigdje u svijetu usporedbe. On
stoji tu kao jedinstveni lik, nadmoćan nad svima.
Na
samome rastanku imamo riječ o molitvi iz Isusovih usta. Molite i primit ćete.
Molite i bit ćete uslišani jer Otac vam moj daje sve. Molitvu stavlja Isus na
višu razinu, u surječje ljubavi i vjere koju učenici imaju prema njemu. Vjere
da je on izišao od Oca i k njemu se vraća. On svijet i napušta i ne napušta,
ostaje iza njega svijetli trag. Svijet je obasjan njegovom osobom, njegovom
riječi, u svijetu je nakon Isusa sve drukčije, toplije, bliže. Jasnoća njegove
riječi, prozračnost njegove osobe, žar njegova Duha. Božja se radost osjeća u
svijetu kad učenik moli u Isusovo ime.
Molitva
u Isusovo ime jest molitva na temelju činjenice da nas je Bog u Isusu dirnuo,
podignuo, da nas je Bog prihvatio jednom zauvijek u svoje zajedništvo te nam
daje sve što nam treba. Bog je među nama podignuo svoj šator, svoje boravište,
dao nam je svoga Duha. Kod Luke pronaći ćemo mjesto gdje Isus govori o trajnoj
molitvi, gdje uči molitvu Očenaša i na kraju domeće kako će nam Otac dati svoga
Duha ako ga zaištemo. Imamo li Duha, dovoljno nam je za cijeli život. Ivanovo
pak Evanđelje ide i korak dalje, ono nam veli da će onaj tko nosi u sebi Duha
Isusova, biti nošen samim Bogom i uBogu, kao i sami isus - kao dijete u početnim
stadijima svoga života. Život je to u krilu majke, u njezinu naručju. Ma koliko
ono plakalo, vikalo, cvililo, ipak ono osjeća: Majka je tu. Tako je i s nama u
Isusovu poimanju u odnosu na Oca. Sva je sreća upravo u tome, biti u majčinu
krilu i naručju.
U
našim molitvama moli onaj koji je prošao kroz smrt u život. Stoga moramo moliti
u Ime Isusovo. Isus kaže kako Otac uslišava molitve jer oni poznaju Isusa. To
je ljubav koja poznaje. Sva naša kršćanska molitva upravljena je Ocu po Sinu u
Duhu Svetome. U Duhu koji je ljubav Oca i Sina, koji je poslan ražariti srca.
Ne će nas Bog poštedjeti nevolja, bolesti, progona, ali će nam uvijek davati
dovoljne snage da izdržimo ono što nas snađe. Ne trebamo se bojati, jer već
Stari zavjet govori kako je ljubav jača od smrti (usp. Pj 8,6). Nemoguće je da
nas Otac koji nas je poslao u svijet ostavi u smrti. On nas silno, do smrti
svoga Sina ljubi. Nemoguće je da smrt ima zadnju riječ nad našim životom.
Molitva
u Ime Isusovo jest molitva na temelju činjenice da nas je Bog pohodio u Isusu,
da je Bog u Kristu uzeo naše čovještvo, da se Bog među nama nastanio te nam dao
svoga Duha. U našoj molitvi moli onaj koji je prošao kroz smrt u život. I
uslišanje se događa u Isusovo Ime. Isus zauvijek ostaje Utjelovljeni. On jest Logos
od vječnosti, ali zauvijek nosi u sebi našu ljudsku narav. I zato se želi u
nama oblikovati, poprimiti svoj novi lik, ostati u krvnom srodstvu s nama. On
želi zahvatiti našu dušu, duh i tijelo, želi nas prožeti, nama zavladati. I sva
molitva u Ime Isusovo služi tome cilju, naime preobrazbi i novome rađanju iz
vode i Duha Svetoga.
Bog
nam naše molitve uslišava jer nas ljubi. On čuje svoje djece glas. Molitva jest
i ostaje srce cjelokupnoga kršćanskog života. Molitva je razgovor s Bogom kao s
prijateljem, dragom osobom, kako nas poučava Krist, Učitelj. Sv. Irenej Lionski
veli: "Da naš Učitelj, Riječ, nije postao čovjekom, ne bismo ni na koji
način mogli iskusiti tko je i što je Bog. Jer nitko drugi nije mogao donijeti
vijest od Oca osim njegove vlastite Riječi... A o tome nismo mogli na drugi
način doznati osim tako što smo gledali svoga Učitelja i razumjeli njegov
glas." Stoga, zaključuje Augustin, trebali bismo "dobro upoznati taj
glas, taj glas koji sretno pjeva, taj glas koji istodobno i uzdiše, koji u nadi
klikće, koji u svome sadašnjem stanju uzdiše: Dobro bismo trebali poznavati taj
glas, iznutra ga, srcem, razumjeti i taj glas učiniti svojim glasom."
Pavao će govoriti o ljubavi Božjoj iz koje nas ne će i ne može nitko i ništa istrgnuti. Ni smrt ni život, ni anđeli ni moći, ni sadašnjost ni budućnost, nikakav stvor ne može nas rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu, Gospodinu našemu (usp. Rim 8,38). To je jedino što imamo sigurno u svojim rukama, tu svijest i osjećaj kako nas Bog drži posvema u svojim rukama.